Mig33 Forum • Pogledaj temu - Pripovijetke, Ivan Goran Kovačić
 
Prijavite se

Prijavite seRegistruj se

Gosti ne mogu chatati

Pripovijetke, Ivan Goran Kovačić

Lektire za osnovnu i srednju školu

Pripovijetke, Ivan Goran Kovačić

Postod vedad » Pon Mar 08, 2010 6:45 pm

Slika
Spisak svih lektira ovdje


IVAN GORAN KOVAČIĆ: SMRT U ČIZMAMA

Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kovačić (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Foča, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Goranove proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.

Tema:
Potlačeni položaj seljaka

Osnovna misao:
Izdajstvo i tlačenje uvijek se na kraju mora platiti

Problematika koja se obrađuje u djelu:
Odnos veleposjednika i seljaka, iskorištavanje i varanje seljaka,
izdaja u vlastitim redovima, pobuna seljaka protiv nepravde.

Kompozicija fabule:
Uvod: Upoznajemo likove.
Zaplet: Dolazak gospodina Klara i početak tlačenja seljaka.
Vrhunac: Ivan Tuča mora ubiti svoju kuju Buru koju je ranio Miha.
Rasplet: Ivan Tuča ubija Mihu Rabara.
Završetak: Tlačenje seljaka prestaje.


Kratki sadržaj:
U mirnom selu saznalo se da je veleidustrijalac Klar kupio dvorac. Načelnik je uvjeravao seljake da će svi imati zarade od njegovog dolaska. Odmah po dolasku Klar je pokazao svoju crnu stranu. Trebalo mu je malo
vremena da ga svi zamrze. Kupio je veliki posjed oko dvorca i donesao stotine zečeve i srna i organizirao lovište. Lovopazitelj Miho je ubijao pse i mačke koje bi se našle na polju. Kako je vrijeme prolazilo, Miho je počeo ubijati i ljude i sve više pakostio seljacima. U zimu odlučiše seljaci da mu sude. Po njega su krenuli Ivan i Toma i ubili ga. Ostavili su ga tamo da ga vuci pojedu, da snijeg pokrije tragove. Čizme su mu izuli da se sjaje na čistini.

Prepričana epizoda:
Miha se bezglasno srušio kad je iz šume planula puška. Pao je mrtav. Tuča i Levar odvukli su ga na čistinu. Iz šikare su se čuli vukovi. Izuli su mu čizme i usadili ih u snijeg. Ove čizme neće više nikoga gaziti. Veselo su zaplesale pahuljice i zavijali vjetar i vukovi. Tuča i Levar mirno su otišli kući. Došao je kraj ugnjetavaču i tlačitelju.

Analiza likova
Miha Rabar služi Klaru kao lovopazitelj. "Vjeran kao pseto, žustar kao mačka, mudar kao lija". Miha se šepuri među seljacima "u zelenom odijelu, s izvezenim hrastovim lišćem na ovratniku i koštanim pucetima". Jednom je i on bio kao i svi drugi seljani, a sada se okrenuo protiv njih, ubija im pse i mačke i služi gospodaru veleposjedniku. "Seljak si kao i mi, gladovao si i oskudijevao s nama, išao si u šumsku štetu, kada te prazan želudac natjerao." Seljaci su ga zamrzili i prozvali "nosorezac, kučkoder, njuškorezac, mačkoder". Ubio je Tučinu Buru, strpao Tuču u zatvor, nastrijelio Tomu Levara, skrivio Lenčevu smrt, poubijao pse i mačke za sramnu nagradu i seljaci su odlučili suditi mu za sva nedjela. Ubio ga je Ivan Tuča.

Ivan Tuča je trajno neveseo i natmuren zbog zlostavljanja seljana
od strane gospode i njihovog sluge Mihe. Jako je volio svoju kuju Buru,
koju mu je Miha divljački ranio. Odlučio je osvetiti svu nepravdu i zlo
koje je Miha nanio seljanima.
znanje je tek onda znanje kada se stiče naporom vlastite misli a ne pamćenjem.
Korisnikov avatar
vedad
Mig33 Admin
Mig33 Admin
 
Postovi: 637
Pridružio se: Sre Feb 10, 2010 1:16 pm
Lokacija: Brčko
Mig33 Nik: r3st4rt
Mig33 level: 0

Re: Pripovijetke, Ivan Goran Kovačić

Postod vedad » Pon Mar 08, 2010 6:45 pm

IVAN GORAN KOVAČIĆ: SEDAM ZVONARA MAJKE MARIJE

Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kovačić (1913. - 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u
Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne
rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u.
Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane.
Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne,
Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele,
eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu
novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute
siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva
romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti.
Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika
„Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata.
Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu
književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala
jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i
rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika,
ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“
(u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz
II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima od kojih je i
sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Kovačićeve
proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam
knjiga.

Tema:
Težak život seljaka.

Osnovna misao:
Sirotinja je svakome teška, i Bogu i ljudima.

Problematika koja se obrađuje u djelu:
Siromaštvo, vjera i praznovjerje, ljudska glupost, zloba i zloća.

Kompozicija djela:
Uvod: Upoznajemo obitelj Grešnik i njezine probleme.
Zaplet: Zvonar Rok umire, a Crkveni odbor izabire Juru za zvonara.
Vrhunac: Oluja uništava ljetinu, a seljani okrivljuju Juru.
Rasplet: Jura se vješa o zvoničko uže.
Završetak: Seljani pokapaju Juru izvan dometa crkvenog zvona.

Kratki sadržaj:
Obitelj Grešnik je siromašna obitelj. Otac Jura i majka imali su osmero
djece. Jednog dana, za vrijeme posjeta visokog crkvenog
dostojanstvenika, igrala se djeca Grešnikova kod crkve. Kad je vidio djecu
i saznao da teško žive, crkveni dostojanstvenik rekao je velečasnom da
uzme Juru za zvonara sad kad je stari Rok umro. U početku je Jura dobro
izvršavao svoje crkvene zadaće. Kad je došlo vrijeme radova u polju on je
zadužio djecu da se brinu o crkvi. Jedne nedjelje za vrijeme pričesti
gladna djeca Grešnikova ušuljala su se u župni ured i pojela hostije.
Velečasni je okrivio Juru. Nakon nekoliko dana velika oluja uništila je
plodove. Seljani su okrivili Juru misleći da je razljutio Boga kad je ukrao
hostije. Jura se nakon tog događaja objesio, a njegova žena slučajno
udarila glavom o zid i pala u duboku nesvjesticu. Tako su njihova djeca
postala briga seljana.

Prepričana epizoda:
Spustila se tuča. Teška zrna leda operušala su voćke, stukla vinograde i
izrešetala kukuruz. Kad je sunce opet granulo, kroz polja je odjeknuo jauk
ljudi. Ljetina je bila uništena i za to su okrivili zvonara Juru. On je izazvao
gnjev božji jer nije posluživao u crkvi kako treba i jer je dao svojoj djeci
da zvone umjesto njega dok je on radio u polju. Seljani su sav svoj bijes
iskalili na njemu. Gađali su ga plodovima i polomljenim granama,
razbili mu okna na kući i nazivali ga ništarijom, skrvnikom, svetokradicom
i nevjernikom.

Analiza likova:
Jura Grešnik
Otac je osmero djece. Piše bratu u Americi za pomoć, ali mu brat odbija
pomoći. Kad je umro stari zvonar Rok, Jura postaje zvonarom. "Usnuo bi
na užetima od umora, da ga grmljavina na tornju ne osvješćuje…"
Jura poslužuje u crkvi, a kod kuće radi u štali i polju. Stalno je umoran,
a često i srdit. Seljani od njega očekuju pobožnost i blagost. "Sluga ima
jednoga gospodara, a njemu stotine zapovijedaju. I oni najljeniji i
najnevredniji u selu mogu ga pozvati na red…" Djeca počinju zvoniti
umjesto njega, jer on ima puno posla u polju. Seoske žene se zgražaju:
"… djeca crkvom gospodare. Derčad skvrni oltare, onečišća svetinje.
O Bože, o Bože! Zvonara imamo, a on đubre prevrće…". Njegova djeca
pojela su hostije prije mise, oluja je uništila ljetinu, a seljani su svu
krivnju bacili na Juru. On nije mogao izdržati taj pritisak i objesio se o
zvoničko uže.

Stari Rok
Časni starac bijele brade, trideset je godina služio kao zvonar crkve Majke
Marije u selu. Posluživao je u crkvi, ubirao darove, čistio svetačke kipove.
Pred kraj je počeo piti misno vino i pijan svetogrditi. Crkveni odbor uzeo
ga u zaštitu. Stari župnik umre i dođe mladi župnik. Rok se obrijao, uredio
i zatražio od novog župnika blagoslov. Dva dana klečao je nepomično pred
svetištem, a treće jutro našli su ga mrtva, naslonjena na zid tornja.

Dojam o djelu:
Pripovijetka je tužna. Govori o teškom životu seljaka s mnogo djece
i njegovoj borbi da ih prehrani. Težak život još mu više zagorčavaju
suseljani.
znanje je tek onda znanje kada se stiče naporom vlastite misli a ne pamćenjem.
Korisnikov avatar
vedad
Mig33 Admin
Mig33 Admin
 
Postovi: 637
Pridružio se: Sre Feb 10, 2010 1:16 pm
Lokacija: Brčko
Mig33 Nik: r3st4rt
Mig33 level: 0

Re: Pripovijetke, Ivan Goran Kovačić

Postod vedad » Pon Mar 08, 2010 6:45 pm

IVAN GORAN KOVAČIĆ: MRAK NA SVIJETLIM STAZAMA


Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kovačić (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Foča, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Goranove proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.

Tema:
Djelo govori o siromaštvu i teškom životu malog čovjeka, nemilosrdnosti
države, otuđenosti među ljudima, vrijeđanju i ismijavanju malog čovjeka
kojega nitko ne štiti.

Naslov novele: Naslov je zapravo metafora. Staza je kao životni put,
a mrak je kao neka prepreka na tom put.

Osnovna misao:
Čovjek ima svoju vanjsku – grubu, i unutrašnju - osjećajnu stranu, koja
progovara kad se radi o nepravdi prema slabima i siromašnima. Takav je
naizgled grubijan Franina, ali ga u duši boli nepravda načinjena Jačici.

Kratki sadržaj:
Jačica Šafran je bio govedar u selu Martinju. Kad je ostario, seljani su ga
odlučili zamijeniti novim govedarom. U znak zahvalnosti darovali su mu
kravu Golubu. Ispočetka mu je bilo teško, ali je s vremenom zavolio
Golubu i počeo obrađivati vrt. Franina Brdar je odlučio sagraditi kuću.
Isprva su se uzajamno ignorirali, ali je kasnije Franina počeo vrijeđati
Jačicu. Pred jesen došli su u selo državni činovnici da pokupe vojnicu.
Budući da Jačica nije imao novaca, zaplijenili su mu kravu Golubu. Tad je
Franini bilo žao Jačice i prvi put u životu je upotrijebio umanjenicu žaleći
za njegovom kravicom.

Kompozicija djela:
Uvod: Upoznajemo se s Jačicom Šafranom.
Zaplet: Zamjenjuje ga novi govedar u njegovu poslu.
Vrhunac: Franina Brdar gradi kuću pokraj Jačice.
Rasplet: Jačica mora izvršiti domovinsku dužnost.
Završetak: Jačica nije imao novaca, pa su mu zapljenili kravu Golubu.

Prepričana epizoda:
Franina Brdar vraćao se iz šume i vidio kako gospoda vode Golubu.
Odmah je shvatio što se dogodilo. Pričekao je Jačicu. Kad ga je vidio
onako slomljenog i očajnog, potapšao ga je i potreseno rekao: "Odveli su
ti, Jače, kravu - odveli su ti kravicu…". Zamahnuo je sjekirom prema nebu
u znak pobune protiv nepravde.

Analiza likova:
Jačica Šafran
Starac "malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade,
sličio je grmičku koji se podigao iz čučnja i gegavo popošao. Ali grmičku
koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao." Jačica ne želi ići u selo jer zna da će
ga tamo svi ismijavati. Svećenik ga je jednom pozvao, ali je tada još rjeđe
išao u selo. Jačica se boji Franine Brdara. “Jačica bijaše sretan kada je
susjed odlazio u šumu na obdanicu i vraćao se tek kasno u noć”. Jačica je
osjetljiv starac koji tepa biljkama i životinjama – “Što će batinica, što će
šipčica voliću božjem, što će kravici krotkoj?” Nikad nije rekao prostu
riječ. Dobar je prema svemu živom.

Citat: ”Malena tijela, kudrave duge kose
i okrugle mahovinaste brade,
sličio je grmičku, koji se podigao
iz čučnja i gegavo popošao.
Ali grmičku koji je gdjegdje
bjelkasto procvjetao.”


Franina Brdar
Uvijek je je bio “uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlačnica, s velikom
sjekirom pod golom, nabreklom miškom.” Rutavih prsa i kratke četinjaste
kose prozvali su ga Oblačina jer je bio uvijek namrgođen. Ugljenar i
drvosječa, “čovjek koji se u mladosti zavlačio pod kirijaška kola, nakrcana
drvom i dizao ih na orijaškim plećima”. Franinu nisu prihvatili i izazivali su
ga stalno. Od tada se više nije vraćao u selo nego je živio u šumi. Franina
je nakon deset dana progovorio s Jačicom vrijeđajući ga:
“O Jače, Jačino tom starom strvinom ti začepiše gubicu, tom kravetinom
mlohavom...” Franina je kao orah. Izvana je tvrd, a iznutra ipak ima
osjećajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teške riječi “ženetina,
kravetina...” Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na
drveću i Jačici.

Citat: “Bio je to Franina Brdar, ugljenar
i drvosječa, čovjek koji se u
mladosti zavlačio pod kirijaška
kola nakrcana drvom, i dizao ih
na orijaškim plećima. Hodao je
uvijek razgaljen, gologlav i
zavrnutih hlačnica, s velikom
sjekirom pod golom, nabreklom
miškom.”

Dojam o djelu:
Pripovijetka je potresna. Govori o dva čovjeka koja su se udaljila od
svijeta. Jačica je dobar prema svemu živom, dok je Franina grub i otresit,
ali ne i bezosjećajan.
znanje je tek onda znanje kada se stiče naporom vlastite misli a ne pamćenjem.
Korisnikov avatar
vedad
Mig33 Admin
Mig33 Admin
 
Postovi: 637
Pridružio se: Sre Feb 10, 2010 1:16 pm
Lokacija: Brčko
Mig33 Nik: r3st4rt
Mig33 level: 0


Povratak na Lektire

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Google [Bot] i 1 gost



REKLAME







Dizajn i prilagodbu web portala "Mig33 Forum" odradili IT SOLUCIJE. Profesionalni web dizajn po niskim cijenama. Kontakt: +38762/123-101.
cron