Mig33 Forum • Pogledaj temu - Urota Zrinsko-Frankopanska, Eugen Kumičić
 
Prijavite se

Prijavite seRegistruj se

Gosti ne mogu chatati

Urota Zrinsko-Frankopanska, Eugen Kumičić

Lektire za osnovnu i srednju školu

Urota Zrinsko-Frankopanska, Eugen Kumičić

Postod vedad » Pon Mar 08, 2010 9:46 pm

Slika
Spisak svih lektira ovdje


EUGEN KUMIČIĆ: UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA

Bilješke o piscu:
Eugen Kumičić (1850. – 1904.). Kumičić je u svoje doba uz Augusta
Šenou bio najčitaniji hrvatski književnik. Pisao je u doba realizma.
Rodio se u Istri, gradiću Brseču. Pohađao je gimnaziju u Rijeci,
a zatim studirao povijest i zemljopis u Beču. Kraće vrijeme radio je
kao profesor, a veći dio života proveo je kao profesionalni književnik.
U 29. godini napisao je pripovijetku «Slučaj», a nakon toga napisao je
brojna djela, uglavnom pripovijetke i romane.

Njegov književni rad možemo podijeliti u tri skupine:
1. Djela iz istarskih sela i obala:
– «Jelkin bosiljak», «Začuđeni svatovi», «Primorci», «Sirota»,
«Teodora».
2. Djela društveno političke tematike
– «Olga i Lina», «Pobijeljeni grobovi», «Gospođa Sabina»,
«Saveznice».
3. Djela povijesne tematike
– «Urota Zrinsko-Frankopanska», «Kraljica Lepa».

Uz ova prozna djela napisao je i tri drame «Sestre», «Obiteljska tajna»,
«Petar Zrinski», te autobiografsku pripovijest «Pod puškom».

U njegovom književnom radu uočljiva je zaokupljenost hrvatskom
poviješću. Bio je pristalica Starčevićeve stranke prava i veliki domoljub.

Vrsta djela:
Povijesni roman

Mjesto radnje:
Čakovec, Ozalj, Karlovac Novigrad, Bakar, Mleci, Rim, Beč.

Vrijeme radnje:
U razdoblju između 1664. - 1673. g.

Tema:
- Pokušaj uspostave bolje i sretnije Hrvatske države.
- Otpor bečkom apsolutizmu.

Likovi:
Petar Zrinski
Katarina Zrinski
Fran Krsto Frankopan
Car Leopold
Fran Bukovački
Jelena Zrinski
Fran Rakoczy
Otac Bargiglio
Djeca
Fran Bukovački
Julija de Naro Frankopan
Orfeo Frankopan
Fran Nadassdy
Gremonville

Sadržaj:
19. 11. 1664.
Na samom početku Kumičić opisuje grad Ozalj i nastavlja sa dijalogom
Tome Pakanovića i Grge Tonkovića koji razgovaraju o Franu i Petru.
Ubrzo iz šetnje dolazi kneževa starija kći Jelena, a nakon nje dolazi grof
Sigmund Rottal, pobočnik generala Auersperga, dati Petru pismo u kojem
general traži isporuku paše Čengića, što Petar odbija. Nasrtljivi grof
razgovara s Petrom o ruci njegove kćeri Jelene, na što se ovaj razljuti i
pristojno odbivši ga, pošalje ga kući. Ipak, ljutiti Rottal prijeti Petru
tužbom zbog odbijanja isporuke paše što Petra pomalo zabrine.
Kako se radnja odvija tako nas Kumičić upoznaje s plemićkom obitelji i
njihovim suradnicima. Opisuje djecu: Ivan Antun (11 god.),
Zora Veronika (10) i Juditu Petronilu (12) koja je u samostanu u Zagrebu,
zatim vjerne sluge, prijatelje i suradnike: Frana Bukovačkog, Fransessca
Bargiglia. Otac Bargiglio je talijanski učitelj Petrove djece i njegov vjerni
prijatelj. Petar i Bargiglio razgovaraju o Varšavskom miru i kako je on
veoma sramotan, jer su austrijanci uz pomoć hrvata u bitci kod Gotharda
porazili turke, a ipak je austrijski car tražio primirje. Nakon toga dvojica
prijatelja zajedno s obitelji Zrinski večeraju, no ugodnu večeru prekine
neugodan posjet Bukovačkog koji donosi vijest da je ban Nikola Zrinski
teško ranjen u lovu na vepra i ubrzo podlegao ranama. Svi su zatečeni i
shrvani od boli. Katarina puna sumnje u način na koji je poginuo pita
Bukovačkog je li to uistinu bio vepar. Cijeli dvor je bio u žalosti.
Većina dvorjana tu noć nije usnula, a tužni Petar je probdio noć čitajući
bratova pisma. Odjednom se začuo vrisak pred dvorcem. Naime, došli su
stanovnici jednog sela pored Karlovca bježeći od karlovačkih vojnika koji u
ih napali i oteli djevojke iz sela, a s ponekim seljakom se i krvavo
obračunali. Sve je to detaljno ispripovijedao starac Miško. Petar ih nahrani
i napoji i pruži im utočište. Idući dan nakon mise za palog brata, Petar se
uz pratnju Bukovačkog uputi u Beč. U međuvremenu u novigradskom
dvorcu knez Fran Krsto Frankopan razmišljajući o svojoj porodici i
prošlosti napiše pjesmu. U pisanju ga prekine ugodno iznenađenje;
posjet pisca, svećenika i prijatelja Ivana Belostenca koji je na putu u
Lepuglavu svratio u posjet dragom prijatelju, objašnjavajući kako
prikuplja nepoznate riječi za svoj riječnik za kojeg se boji da ga zbog
starosti neće završiti. Razgovor im prekine mladi Jurica Frankulin noseći
Franu pismo njegove polusestre Katarine u kojem mu poručuje da
sutradan dolazi i moli ga za pratnju u Mletke. Katarina je Jurici također
dala pismo tj. proglas za buđenje nacionalne svijesti. Sutradan Orfeo,
Franov bratić, i Fran pođu u grad dočekati Katarinu. S njom je došao i
Čolnić kako bi odveo pašu Čengića u Karlovac. Dalje se opisuje kriza u
Hrvatskoj izazvana tlačenjem od austrijanaca, pa poslanik Luja 14.,
Bonsy, govori kako bi hrvati trebali preuzeti inicijativu i okrenuti se protiv
bečkog dvora. Katarina odlazi u Mletke u posjet biskupu bezierskom
kojem govori kako Beč želi uništiti hrvate. U razgovoru mu ističe želju za
tajnim savezom sa francuzima, na što ovaj pristaje. Katarina se vraća u
Kraljevicu gdje ostaje sa bratom tijekom božićnih blagdana.
Na Stjepanje Fran odlazi u Mletke k svojoj Juliji, a Katarini ponovno dolazi
Blostenec. U dijelu kada dolazi Belostenec se spominje njegovo čitanje i
divljenje «Putnom tovarušu»!

Sveta 3 kralja; 6. 1. 1665., Venecija.
U gradu se održava krabuljni ples na kojem prisustvuje
Julija de Naro sa svojim bratom. Potpuno iznenađena Franovim
dolaskom, 16-ogodišnja djevojka ushićeno se baca svom dragom u
zagrljaj. No, Fran i Bukovački su prerušeni jer nitko ne bi smio znati za
njihov dolazak, no ipak, Bukovački čuje da su dvojica ljudi spominjala
njegovo ime, na hrvatskom, na što se obojica pomalo uplaše te odluči
ostati na plesu sa Julijinim bratom Gasparom kako bi držali na oku dvojicu
prije navedenih. Fran i Julija odlaze u Julijinu palaču. Julija je živjela s
tetom i tetkom. Tetak Barnaba je bio stari, slijepi i čangrizavi plemić kojeg
je stalno dvorila njegova požrtvovna supruga. Ubrzo dolaze Gasparo i
Bukovački koji govore da su saznali tko su dvojica ljudi (Petar Fodroci i
Franjo Špoljarić). Idući dan u kuću de Nara dolazi kapucin otac Jean koji
Franu govori da se zna da je Fran u Mlecima, a nakon njegova posjeta
dolazi Jurica noseći Katarinino pismo u kojem mu poručuje da se mora što
prije vratiti jer turci spremaju napad.

Siječanj, Plaški
Petar se vratio iz Beča na sastanak kapetana na kojem je prisustvovao
grof Ivan Drašković. Drašković govori Bukovačkom da zna za njegov
prijašnji posjet Beču na što ovaj govori na nema pojma o čemu priča.

Veljača
Natporučnik Gellar odlazi u sela kraj Korane gdje s poručnikom Ivanom
Wegingerom otima djevojke mlađe od 17 godina radi «zabave», te tamo
brutalno ubijaju nekoliko nedužnih ljudi koji su molili za milost djevojaka i
njih samih. Nakon 3 otmice odlaze na gozbu kod Auersperga gdje blate
ime Zrinkih. Pošto su se napojili i napili, Gellar i pratnja pođu za Karlovac,
no put im presjeku vojnici u crvenim kabanicama koji se osvetiše za
zlodjela koja netom počiniše. Kad su se obračunali s Gellarovom pratnjom,
pođu u onu kuću i tamo pokolju sve prisutne, a 3 djevojke oslobode te
zapale kuću. Dvije djevojke su bile kćeri dvojice haramija. Petar dolazi u
Ozalj i govori prisutnima kako je stari Barnaba preminuo u naslonjaču
prigovarajući, a mladi Gasparo de Naro poginuo u dvoboju. Julija njeguje
majku u Rimu. Obitelj Zrinski odlazi u Zagreb u posjet kćeri Juditi Petronili
koja im priopćuje da je odlučila da će se zarediti te da se ne želi vratiti jer
je čula da će njena obitelj izdati hrvate turcima. Šokirana obitelj se dalje
uputi u Čakovec na dvor pokojnog brata Nikole, gdje proslave zaruke
mlade Jelene i Frana Rakoczya. Odmah nakon zaruka je uslijedilo novo
putovanje; ovoga puta u Beč. Vidjevši da su svi više nego ljubazni prema
njima, dolaze do zaključka da je u Beču procurila informacija o budućoj
uroti, odnosno savezu sa Lujom XIV. Tamo ih iznenađuje posjet Frana
Gundulića. On biva dirnut Jeleninim znanjem o književnosti i poznavanjem
stvaralaštva njegova preminula oca Ivana. Radnja se dalje odvija gotovo
jednako, ali u suprotnom smjeru. Zrinski se ponovno vraćaju u Čakovec
gdje ih neugodno iznenadi hladnokrvnost njihove snahe Marije koja se
hladno, gotovo bezobrazno ponaša prema njima što ih je navelo na
zaključak da i ona nešto zna o cijeloj aktualnoj situaciji.

1. 3. 1666. vjenčanje Jelene i Frana.
Studeni, vjenčanje cara Leopolda.
Na piru cara Leopolda Petar saznaje da je Gremonville od nekoga čuo da
je Fran Vesseleny dao njegovo pismo Leopoldu što je dovelo do ogromne
peripetije. Petar je bio izvan sebe i nije znao kako riješiti problem.

Prosinac, Skupština u Požunu.
Nadasdy, Zrinski i palatina sastavljaju spomenicu caru u kojoj
objašnjavaju promjenu njihove politike. Car okreće igru u svoju korist
pa se pretvara da ne zna ništa o uroti, i Petra i Rottala imenuje za svoje
povjerenike na skupštini u Banjskoj Bistrici. Ubrzo izbijaju nemiri zbog
prava građana. Palatin umire 23. 3. 1667. Njegova udovica poziva Petra
kako bi mu rekla da su izdani. U međuvremenu, Fran se oženio i zato svi
Zrinski odlaze u Kraljevicu kako bi dočekali mladence. Tjedan nakon pira
odlaze u Bakar gdje ih ponovno posjećuje Gundulić te saznaju da je
djevojka Marica preminula. Petar se krajem 1667. vraća u Ozalj iz Beča.
Ubrzo dobiva carski poziv da dođe na sabor u Rezno. Bio je to još jedan
čin cara koji je htio Petru dati na znanje da mi je veoma potreban.

Ožujak 1668.
Turci se približavaju. Petar šalje oca Bargiglia u Beč da izvidi stanje na
dvoru pa se otac nakon nekoliko mjeseci vraća i podnosi izvještaj.
Iako je sve znao, Leopold je Petra stavio u bansku čast što je ovog veoma
iznenadilo. Ponovno ga je poslao na sabor u Prešovu gdje su mu turci
ponudili savez sa sultanom. Petar naravno odbija. Ubrzo Leopold imenuje
mladog oca Frana Frankopana senjskim kapetanom. Katarina i Petar žele
sklopiti savez sa poljacima, no Leopoldova sestra se ubrzo zaručuje s
poljskim kraljem tako da im još jedna nada propada. Nadassdy izdaje
Zrinske i Frankopane dajući kralju sve podatke o uroti. Leopold, kojim
manipulira Muller, zove Petra k sebi u dvor. Petar mu iznosi svoje želje,
no izbija prepirka. Na odlasku Petar sretne grofa Rottala koji mu u
razgovoru govori da je Nadassdy možda Nikolin ubojica. Nakon povratka
u Ozalj, čuli su da su Austrijanci podivljali, ali da je Bukovački ugušio
bunu. Bukovački, opsjednut mržnjom prema Austrijancima, želi da ban
sklopi savez sa turcima misleći da im je to jedina nada. Petar ga odlučuje
poslati u Carigrad kako bi ovaj otkrio planove napada i njihove namjere,
ali ne kako bi sklopio savez. Pred Božić Zrinski odlaze u Čakovec gdje ih
Marija neuljudno i još hladnije prima te je odluče natjerati da im kaže što
se zbiva. Ona uplašena u ranu zoru sa sinom Adamom bježi u Beč.
Obitelj tamo ostaje za Božić te im se na Badnjak pridružuju sin koji je bio
u svijetu te kćer i zet. Tamo na bogatoj gozbi punoj prijatelja velikaša ban
održi govor.

8. 1. 1670.
Bargiglio dolazi iz Beča i daje izvještaj o stanju na dvoru,
a Petar ga u znak zahvalnosti imenuje upraviteljem primorskih dobara.
U međuvremenu u Kraljevici Franu i Juliji umire desetomjesečni sin.
Shrvani od boli, mladi ga roditelji neprestano oplakuju. Kad je došao,
Petar mu iznosi izvještaj o pregovorima u Turskoj. Sultan je nudio svoju
pomoć u 7 točaka i uz 3 uvjeta koje bi Petar morao ispuniti, uključujući
davanje sina kao taoca na 2 godine sultanu, koje Petar bez razmišljanja
odbija. Ipak, u Petrovoj se domovini proširi kriva informacija, štoviše laž
da je savez sa sultanom ipak sklopljen. Šalje biskupa Borkovića da
Leopoldu objasni sve o tobožnjem savezu i da će se smiriti samo ako kralj
ispuni njegove uvjete koje mu je iznio verbalno dok je boravio u Beču.
Otprativši biskupa u posjet im dolaze Ivan Belostenec, Drašković i barun
Čikulin šokirani viješću o savezu, no Petar ubrzo sve objasni. Po njihovom
odlasku se Katarina nakratko razboljela, no nije htjela priznati Petru da ju
već poduže vrijeme muči kostobolja. Upoznavši se sa Forstallom,
Fran govori Petru da mu nije mio, štoviše da mu ne djeluje kao čovjek od
povjerenja. Petar čuvši to već i prije osjeti kako niče klica sumnje i opreza
u njemu. Pokvareni Erdelj već na veliko širi laži o savezu i narod okreće
protiv bana što je dovelo do panike i paranoje. Dvor je bio u strahu,
a u državi je vladalo predratno stanje.

19. 3. 1670.
Borković stiže u Beč te se sastaje s Rottalom koji govori da nije
imao nikakve veze s Petrom i savezom. Idući se dan na sastanku
ministara raspravljalo o hvatanju urotnika. Odlučili su nagovoriti
kralja da ljubazno i prijateljski pozove urotnike u Beč te da će raspraviti
o svemu, no namjere su bile potpuno drukčije: namjeravali su ih uhititi.
Petar šalje Forstalla u Beč sa zahtjevima za pomirbu, no velikaši ga
namjeravaju podmititi kako bi izdao Petra. Ovaj službeno priseže da će
nagovoriti bana u Beč. Bez velikaševa znanja, Leopold Petru ukida bansku
čast (na njegovo mjesto stavlja Borkovića), a u narod šalje tisuće proglasa
u kojima blati Petra. Fran šalje Juliju u Mletke sa svim dragocjenostima.

6. travnja 1670., Uskrs
Vraća se Forstall te nagovara Petra da ode u Beč jer će samo na taj način
prihvatiti / odbiti zahtjeve. Petar na to kralju odgovara da neće napadati
Austriju, a kao jamstvo mu nudi sina. 13. 3. dolazi mladika Miakić
pokazujući Petru jedan proglas što ga je dobio od rođaka. Petar se naljuti
na svoje neprijatelje misleći da kralj nije sposoban takvo što napisati.
Vjerovao je da je sve, uključujući i to da Leopold namjerava pogubiti
Petra glupost te odluči poći u Beč. Dok su rođaci bili na putu u Beč Katarini
javljaju da su njemački vojnici spremni za napad na njen dvor. Pred dvor
joj dolazi četica sa bijelom zastavom moleći za utočište od kiše prije boja s
turcima. To je bila varka jer su namjeravali ući u dvorac i sve uzurpirati.
Netko od izdajnika unutar dvora im otvori vrata te uslijedi pljačka i
maltretiranje Katarine i Zore. General Spankau stavi u kućni pritvor sa 3
sobe majku i kćer. Ubrzo uslijede traume, šokovi… Saznaju da su Petar i
Fran u zatvoru, Katarina se razboli, nedugo nakon velikaša je pritvoren i
mladi Ivan… Katarina je bila očajna. Jedne noći dolazi Marija Zrinski i moli
šurjakinju za oprost nudeći pomoć. Idućih nekoliko dana Marija po dvoru
kradom skuplja Katarinine vrijednosti. Ubrzo ode, a Zeiss natjera majku i
kćer na mukotrpan put. Katarinu uhvati groznica. Sreća u nesreći je bila
pomoć Wegingera. Ubrzo dolazi Calcucci i pregledava im torbe te u torbi
sluškinje nađe Katarinin nakit koje su sakrile kako bi imale koju
uspomenu, ali da i prežive od nečega. On ubije sluškinju Mariju koja je
branila Katarinu i nakit. Naposljetku ih ostave u Gradcu. U međuvremenu
u gornjoj Ugarskoj Rakoczy podiže bunu, a u Beču se Gundulić sastaje s
Gremonvilleom. Gundulić je bio zgrožen čuvši sve strahote koje su
zadesile obitelji Frankopan i Zrinski. Gremonville govori da je Bukovački u
Bosni s turcima, Forstall je pobjegao nakon izdaje, Bargiglio u Rimu,
a Miakić u zatvoru. Početkom svibnja Ivan Pavao Hocher provodi istragu o
velikašima, a nakon istrage se sazove sud. Datuma 7. studenog je
izrečena presuda: Petar je osuđen zbog 10 zločina, sve veleizdaja,
a Fran za 7, također veleizdaja. Kao branitelje su dobili dr. Ivana Eylersa
i dr.Ignata Strellu. Do 31. prosinca Petar je kralju Leopoldu,
sav jadan i razočaran, napisao mnoštvo pisama na koje nikad nije
dobio odgovor. U travnju iduće godine je u Ugarskoj ugušena buna.

18. travnja 1671.
Tajnik Abele donosi konačnu presudu i kaznu: banu i knezu odrubit će se
glava i desnica. Frana je posebno šokirala vijest da će ostati bez desnice.
Posljednji put pred smrt rođaci se sastaju u tamnici, ispovjedivši se
međusobno. Tu noć su obojica tugovala i isplakala rijeku, a napisali gorke
stihove i retke… Posljednji put…

30. travnja. 1671., četvrtak, bečko Novo Mjesto
Abele i Eirl razgovaraju,pred svjetinom što se skupila, o krvniku koji pije,
prošlosti i kobi hrvatskih plemića… Govore da je Leopold pomilovao
njihove desnice, no to im neće reći. U 9 sati dovode Petra i nakon 3 bolna
pokušaja krvnik ga pogubi. Nakon njega dolazi Fran koji razgovara sa
svećenikom pa nakon razgovora pijani krvnik i njemu zada 2 bolna udarca
pa tek treći put uspije odrubiti kneževu glavu. Svjetina je fućkala i plakala
kudeći bečke velikaše. U Gradcu Katarina i Zora padaju u sve veću bijedu,
na sve su većim mukama. Na sve njihove muke dolazi bezosjećajna
sluškinja koja ih provocira; fizički i emotivno ih zlostavlja, omalovažava,
pa prije odlaska na Katarinu baca pismo u kojem stoji da više nema muža
ni brata…

1. prosinca 1971.
Tattenbach je pogubljen. Katarinu i Zoru ne primiše ni u jedan samostan.
Gdje je ona lijepa, stara, slavna Hrvatska vođena dobroćudnim i poštenim
božjim ljudima? Nema je… Ubrzo Zoru odvedoše Uršulinkama u Celovac,
uz godišnji prihod od 350 forinti od kralja. Iako je bila u božjoj kući,
Zora je patila i trpjela. 1672. Julija postaje opatica u Rimu, a Jelena
postaje majka Barbare Julijane, a 1676. majka sina Frana Rakoczya
mlađeg. 1673. u zimi Katarina leži sve bolesnija, no ne samo tjelesno…
Pred smrt joj dolazi sin Ivan; odrastao muškarac. Ona ga ne prepoznaje
u početku te ga zamjenjuje s ocem Petrom. Iz njihovog tužnog razgovora
se vidi da Katarina nije čista uma… Čak joj se pričiniše brat i muž u obliku
anđela. Umire 16. 11. 1673. u sinovu naručju sa smiješkom na licu,
vidjevši sretnu budućnost slobodne i ponosne Hrvatske. Godine 1682.
Jelena se udaje za Imru Tokokija. Adam pogiba u boju, Judita do smrti
ostaje opatica kao i Zora, a Ivan umire od bolesti također pomućena uma,
u zatvoru 1703. kao posljednji Zrinski.

Vašvarski mir povod zavjeri hrvatskih i ugarskih velikaša
U isto vrijeme umjesto da se progoni poražena turska vojska,
carski poslanik, po uputama predsjednika tajnog savjeta i bez znanja
saveznika, dolazi u Vašvar k velikom veziru i nudi mu mir koji je ugovoren
10. 08. Mir je ugovoren na 20 godina i trebao je biti tajnim sve dok ga
Leopold ne objavi. Vijest o tom tajnom miru iznenadila je kršćansku
Europu. Hrvati i mađari već su se dugo nadali da će svoja područja
osloboditi od turske vlasti uz pomoć bečkog dvora. Sada su uvidjeli da to
dvor ne želi što u hrvata i mađara povećava mržnju protiv cara, dvora i
nijemaca općenito, kao nositelja carske apsolutističke samovolje.
Sklapanjem tog mira bez znanja onih naroda čija je sudbina ovisila o tom
miru, bio je povod da se nezadovoljstvo bečkom politikom prema
hrvatima i ugrima, stvarano još od izbora Habzburgovaca za ugarskog i
hrvatskog vladara, pretvori u bunt protiv takve politike, te da hrvati i ugri
sami sudjeluju u stvaranju svoje političke budućnosti. Tada su nastale
mnoge brošure i leci kojima se širilo nezadovoljstvo protiv bečkog dvora.
(Nezadovoljstvo se najbolje vidi iz napisa vrhovnog ugarskog suca
Nadaždija.)

Jezik djela:
Kumičić je izvanredan književnik koji ima bogatu riznicu znanja.
Iz te riznice potječu brojni detaljni opisi interijera, eksterijera,
likova i događaja. S lakoćom zaintrigira čitatelja i dolazi do efekta
kad je čitatelj primoran čitati bez prestanka zbog one njegove napetosti.
Djelo vrvi aforizmima, opisima i napetošću. Toliko je jednostavno,
a opet posebno. Iako je djelo ozbiljne tematike, često se osjeti određena
doza humora, pa čak i sarkazma te ironije. Iako je pripovjedač u trećem
licu, uz njegovo indirektno nahođenje postajemo vezani za Frankopane i
Zrinske osuđujući bečki dvor.

Aforizmi:
• «Kad se svali drvo, sav se plod stuče»
• «Na vik on živi ki zgine pošteno»
• «Gdje je ćaća strah tu je i njegov sin metež»
• «I siromahu pravi je baštinik njegova otačbina, jer njoj pripadaju
njegove kosti»
• «Tko u oganj puše,iskre mu u oči lete»
• «Stid je rumeni dah poštenja»
• «Za laži carina se ne plaća»
znanje je tek onda znanje kada se stiče naporom vlastite misli a ne pamćenjem.
Korisnikov avatar
vedad
Mig33 Admin
Mig33 Admin
 
Postovi: 637
Pridružio se: Sre Feb 10, 2010 1:16 pm
Lokacija: Brčko
Mig33 Nik: r3st4rt
Mig33 level: 0

Povratak na Lektire

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju



REKLAME







Dizajn i prilagodbu web portala "Mig33 Forum" odradili IT SOLUCIJE. Profesionalni web dizajn po niskim cijenama. Kontakt: +38762/123-101.
cron